Ubijeno je 12 djece i jedna učiteljica. Stravičan zločin počinila su dvojica učenika Eric i Dylan koji su na kraju ubili i sebi same.
Jedna od žrtava bila je i sedamnaestogodišnja Rachel Joy Scott. Ona je ubijena jer je bila kršćanka i otvoreno je govorila o svojoj vjeri. Voljela je pisati i dnevnik gdje je ovjekovječila sve svoje misli. Godinu dana prije tragičnog događaja zapisala je: „Izgubila sam sve prijatelje u školi…Nemam više najboljeg prijatelja, ali nikome se neću ispričavati jer spominjem Isusa. Neću pred njima pravdati svoju vjeru i neću skrivati svjetlo koje je Bog položio u mene. Ako treba, sve ću žrtvovati“.
Rachel je imala predosjećaj da će umrijeti mlada. Jednom je prijateljici rekla kako se nikad neće udati ili doživjeti dvadesete. Nekoliko mjeseci prije tragičnog dana, zapisala je: „Ovo je moja zadnja godina Gospodine. Dobila sam što sam mogla. Hvala ti!“.
Zaista je imala osjećala da će joj se nešto dogoditi jer je između ostalog zapisala i ovo: „Bog će kroz mene doprijeti do mladih ljudi. Ne znam kako i ne znam kada“.
Njeni ubojice Eric i Dylan bili su problematični učenici kojih su se svi klonili. Rachel im se jednom prilikom obratila i pokušala ih ohrabriti da se odreknu osjećaja mržnje i da se okrenu Isusu, ali tada su je još više zamrzili.
Na dan pucnjave Rachel je bila u dvorištu škole i ručala. Eric i Dylan prvo su pucali u nju; dva pucnja u noge i jedan u leđa. Vratili su se nakon nekoliko minuta i shvatili da je još živa. Jedan od njih ju je primio za kosu i upitao : „Vjeruješ li još u Boga?“, a ona je odgovorila: „Znaš da vjerujem“.
Nakon ubojstva pronađen je crtež kojeg je Rachel nacrtala dva sata prije ubojstva. Crtež prikazuje oči koje liju 13 suza (13 osoba je ubijeno taj dan) koje padaju na ružu i pretvaraju se u krv. Taj crtež potaknuo je njene roditelje da napišu knjigu „Racheline suze“.
Mnogo je ljudi prepoznalo Isusa u njenoj smrti. Utjecalo je na milijune mladih i starih koji su produbili svoju vjeru.
