medjugorje shop 3

Kako je Sveti Antun među Hrvate Australije došao na motoru?

Ovo je priča o fra Davoru Filku iz Sydneya. Sydney je najveći grad u Australiji u kojem živi više od pet milijuna ljudi, te jedan od svega nekoliko gradova hrvatske dijaspore cijelog svijeta koji ima čak tri Hrvatska katolička centra, tj. tri hrvatske crkve i uz njih svoje župe.

Najstariji centar je Svetog Antuna Padovanskog a crkva je kupljena 1969. godine od tamošnje protestantske sljedbe kongregacionista. Crkva je preuređena, i svečano blagoslovljena 1968. godine od tadašnjeg sydneyskog kardinala Normana Gilroya, a počeci same župe vezani su uz prvog svećenika fra Roka Romca . Mnogo godina kasnije nakon dosta svećenika fratara koji su radili kao dušebrižnici u župu Svetog Antuna došao je 2019. godine fra Davor Filko, piše domovina.info.

Fra Davor Filko je rođen 17.4.1988. u Zaboku u Hrvatskom zagorju a odrastao je u Požarkovecu u općini Veliko Trgovišće koji spada u župu Navještenja Blažene djevice Marije – Klanjec. Nakon osnovne škole došao je u franjevačko sjemenište na Kaptolu 9 gdje je pohađao Nadbiskupsku klasičnu gimnaziju. Nakon toga je stupio u novicijat koji je bio na Trsatu u Rijeci gdje je i obukao franjevački habit. Studirao je teologiju u Zagrebu gdje je 2014. godine zaređen za svećenika. Kao đakon je službom bio prvo u samostanu u Kozari Boku na Žitnjaku, poslije kao svećenik u Osijeku na Jugu 2 , župa Svete obitelji, godinu dana u Vukovaru u Borovom naselju u župi Svetog Josipa, te je nakon godinu dana u Bjelovaru u župi Svetog Antuna Padovanskog opet dospio kod Svetog Antuna ali u Sydney.

Dobar dio zasluge kako je fra Davor dospio u Sydney imao je fra Toni Mutnik s kojim je neko vrijeme boravio u samostanu na Žitnjaku u Zagrebu. Naime fra Toni je bio dugo godina svećenik u Sydneyu te je slušajući ga i njegove priče o Hrvatima u Australiji te potrebama tamošnje crkve i naših ljudi pobudio u fra Davoru želju za sličnim radom.

 fra filko 2

Foto: domovina.info

Fra Davor Filko nam kaže – Kada gledam pastoral u Australiji i uspoređujem s onim u Hrvatskoj ne vidim puno razlika, jedino što ovdje čujem stari arhaični govor naših Hrvata kako starih tako i mladih kojeg je lijepo čuti. Što se tiče mentaliteta ljudi gledajući župe gdje sam bio prije uvijek su to bili naši Hrvati sa svih strana Hrvatske te Bosne i Hercegovine kao uostalom i ovdje.

Puno je toga što možemo ljudima dati i navijestiti na razne načine, uvijek je riječ o tome što se nudi. Crkva doista ima što ponuditi ljudima. I danas je vidljiv trend “povratka na izvore” starim klasičnim pobožnostima od Euharistijskog klanjanja, krunice, pobožnosti prvih petaka. U današnjoj silnoj ponudi razno raznih mogao bih reći često puta svjetovnih pobožnosti i duhovnosti treba se vratiti na temelje naše vjere, a onda sve ono ostalo može biti nadogradnja. Ne možeš gore od vrha početi graditi duhovnost. Dakle prvo temelji i temeljne stvari, misa, molitva i sakramenti. Drago mi je da sam ovdje zatekao dosta zauzetih laika, te mušku i žensku grupu obiteljskih ljudi koji vode molitveni i sakramentalni život, te bih volio oformiti sličnu grupu ali mladih.

Ono na što sam posebno ponosan i što mogu evo javno podijeliti s našom cijelom hrvatskom zajednicom ne samo u Sydneyu nego i u Australiji je da smo odnedavno hvala Bogu došli u posjed moći Svetog Antuna Padovanskog. Naime u relikvijaru, tj. u umjetnički izrađenoj posudi imamo stvarne zemne ostatke, dio tijela Svetog Antuna Padovanskog koji će odsada biti trajno izloženi u našoj crkvi na štovanje i molitvu. Moćni svetac cijelog svijeta kojem su posvećene tisuće crkava širom svijeta pa i naša dom je dijelu zemnog tijela ovog svetca.

Utecimo se u svojim prošnjama i potrebama moćnom zagovoru Svetog Antuna, vrata naše crkve i našeg svetišta u Summer Hillu otvorena su svim našim Hrvaticama i Hrvatima. Sveti Antune moli za nas! No jednako kako obnavljamo i nastojimo uspostaviti živu crkvu počeli smo temeljite radove oko naše crkve Sv. Antuna.”

Obnova crkve koju je pokrenuo u sedmom mjesecu preuredjenjem oltarnog prostora ove godine fra Davor najopsežnija je takva obnova u cijeloj povijesti ove crkve. Tijekom godina zgrada crkve je zbog kiše i ostalih vremenskih prilika pretrpjela znatna oštećenja te je došlo nakon više od pedeset godina vrijeme za obnovu. Počela je uz to i obnova zidova i stropa, podova, dolazi novi tepih, novi pod u prednji dio oltara. Prva faza je bila obnova oltarnog prostora, druga faza je obnova zidova i unutrašnjosti i krova, a treća faza bi bila nagodinu obnova vanjskih zidova. Troškovi obnove iznose oko $350 000, dosada je potrošeno pola tog iznosa, a prikupljeno je oko $64,000.00.
Svi članovi župne zajednice mogu se uključiti u kampanju skupljanja sredstava i preko interneta ili jasno donesti svoj prilog u župni ured.

Fra Davora pitamo o najavljenom prvom okupljanju motorista porijeklom Hrvata u Sydneyu na što nam kaže – “Žao mi je da smo radi kišnog vikenda morali otkazati najavljeno prvo okupljanje koje je bilo zakazano ovu subotu, 20.11.2021. u našem župnom centru. Ja sam to inicirao i to je jedna od mojih meni dragih stvari od malih nogu, vožnja motora. Oduvijek sam vozio motore, prvi motor mi je bio Tomos APN6 kao i svima na selu a poslije toga stari tatin MZ 250, poslije su to bili skuteri, pa recimo Kawasaki Ninja 650. Mogu doista reći da u neku ruku poznam ljude koji voze motore i njihov mentalni sklop i to je zapravo samo još jedan način evangelizacije da se ljude okupi oko rekao bih to neke zajedničke točke a prema i uvijek – Kristu. Izabrali smo namjerno najbliži datum slavlju Svetog Kolumbana koji je zapravo svetac zaštitnik motorista. Program je bio zamišljen na način da se motoristi okupe ovdje u našem centru gdje bi bio blagoslov, tj kao i u svemu što radimo da “svako naše djelo započne s Gospodinom i da se s njim završi”. Prvotni cilj je dakle okupljanje i molitva a onda drugotno ono što svi u tom društvu volimo, jedna vožnja ovaj put hodočasnička do Wollongonga koji je 80 km daleko do našeg Hrvatskog katoličkog centra “Marija kraljica Hrvata”, ručak, druženje i povratak. Dakle riječ je o jednoj vrsti hodočašća, opet govorimo o povratku na izvore, molitva i povratak Bogu. Nije dakle cilj voziti se motorom, svaki onaj koji ga ima može se i onako voziti kuda hoće svaki dan. Ovo je okupljanje onih koji vole motore i Krista. Našu neodržanu vožnju ćemo vjerujem uspjeti ostvariti uskoro u siječnju sljedeće godine tj. u srcu našeg australskog ljeta.

domovina.info

 

Označeno u
Zanima te i ovo?