Nadbiskup je naveo kako više od 360 milijuna kršćana živi u zemljama u kojima su izloženi visokoj razini progona i diskriminacije. Upozorio je na fizičko nasilje, zatvaranja, prisilna raseljavanja, mučeništva te sve učestalije napade na crkve, domove i kršćanske zajednice.
U svom govoru osvrnuo se i na zaštitu života, naglasivši kako je pravo na život, od začeća do prirodne smrti, temelj svih ostalih ljudskih prava. Osudio je pobačaj i eutanaziju te upozorio na širenje kulture smrti. Posebno je istaknuo važnost potpore ženama u kriznim trudnoćama i ulaganja u palijativnu skrb, kako bi se ublažila ljudska patnja i pružile alternative koje poštuju život.
Govoreći o ljudskim pravima, Gallagher je upozorio na opasnosti pojma slobode koji se odvaja od objektivne istine, jer to, kako je rekao, dovodi do relativizacije i trgovanja čak i temeljnim pravima poput prava na život.
Također se osvrnuo na praksu surogatstva, koju je nazvao ozbiljnim narušavanjem dostojanstva žene i djeteta. Ponovno je u ime Svete Stolice pozvao na međunarodnu zabranu ove, kako je rekao, neprihvatljive prakse.
U dijelu govora posvećenom globalnoj nejednakosti, nadbiskup Gallagher upozorio je na činjenicu da milijuni ljudi i dalje nemaju pristup osnovnim potrepštinama, unatoč tehnološkom napretku i bogatstvu u svijetu. Istaknuo je kako klimatske promjene, sukobi i sustavna nepravda dodatno pogoršavaju siromaštvo te pozvao na hitno i zajedničko djelovanje.
Založio se za otpis vanjskog duga najsiromašnijih zemalja, ocijenivši to pitanjem pravde i pozvao međunarodnu zajednicu da ljudsku osobu i njezin cjeloviti razvoj stavi u središte svih gospodarskih i političkih odluka.
Na kraju je istaknuo kako siromašne ne treba promatrati kao problem, nego kao nositelje nade i potencijalne graditelje pravednijeg svijeta.