Pretpostavlja se da je monumentalna građevina nastala pod carom Justinijanom I. u prvoj polovici 6. stoljeća. Prema navodima arheologa, riječ je prvoj velikoj građevini otkrivenoj nakon više desetljeća u gradu koji je već intenzivno istražen. Akvileja je nekoć bila prijestolnica Rimskog carstva, a do Srednjeg vijeka bila je crkveno središte na čelu kojega je bio patrijarh.
Tlocrt i arhitektura bazilike koja se pritom nazire pokazuju upadljivu sličnost s Istočnim rimskim carstvom, što otkriće čini posebno zanimljivim, izjavio je za Kathpress arheolog Stefan Groh.
Akvileja, desetak kilometara udaljena od lagune Grada, poznata je po katedrali s najvećim očuvanim ranokršćanskim mozaicima u zapadnome svijetu. Uz katedralu, čija povijest seže u 4. stoljeće i koja se nalazila u središtu toga kasnoantičkog naselja, u prilaznim ulicama nalazile su se i manje crkve.
Područje na kojemu su znanstvenici Austrijskog arheološkog instituta Austrijske akademije znanosti otkrili ostatke bazilike, nalazi se zapadno od današnje Akvileje na Via Annia, tadašnjoj glavnoj ulici i trgovačkoj cesti koja je vodila prema Rimu. „Ovdje je očito podignuta vrlo velika crkva s bizantskim tlocrtom“, rekao je Groh.
Geofizička mjerenja i bušenja omogućila su identifikaciju bazilike. Prvotno sagrađena u 4. stoljeću kao jednostavna crkvena građevina, vjerojatno je u prvoj polovici 6. stoljeća pod carom Justinijanom nadograđena i postala trobrodna transeptna bazilika s tri apside. Takve crkvene građevine podizane su u Istočnom rimskom carstvu od Egipta preko Bliskog istoka, primjerice u Betlehemu, Likijske obale na jugozapadu Turske i Balkana u današnjem Draču u Albaniji, pa sve do gornjeg Jadrana, pojasnio je Groh.
Arhitektonski položaj prema jugoistoku u smjeru Konstantinopola i Jeruzalema ukazuje na Justinijanovo osvajanje gornje Italije. „Ova građevina nije samo vjerski spomenik, nego simbol moći i kulturološke integracije ovoga područja“, pojasnio je Groh.
Akvileja je od 4. do 8. stoljeća bila jedno od prvih velikih središta evangelizacije Europe. Akvilejski patrijarh bio je na čelu 25 dijeceza u Bavarskoj, Austriji, Mađarskoj, Sloveniji, Hrvatskoj i sjevernoj Italiji. Iako je u Srednjem vijeku izgubio na utjecaju, patrijarhat je ukinut istom 1751. godine. Na njegovu području nastale su novoosnovane dijeceze Udine i Gorica.
