Kao što je uobičajeno u mnogim saveznim državama, većina zaposlenika klinike Whole Woman’s Health u Teksasu su liječnici koji nisu iz Teksasa, već su porijeklom iz različitih dijelova Amerike. Za većinu njih jednostavno je postalo prerizično nastaviti raditi u Teksasu.
Izvršna direktorica i osnivačica klinika WWH, Amy Hagstrom Miller, požalila se: „Samo zato što se pridržavamo novog Zakona ne sprječava ekstremiste koji govore da prkosimo zakonu. Čak i uz pridržavanje propisa, postoji mnogo prijetnji koje naše osoblje i naši liječnici moraju odvagnuti. Još uvijek postoji veliki rizik za liječnike koji rade pobačaj.”
The Guardian izvještava da je od osam preostalih zaposlenika „Samo jedan od njih pristao ostati na poslu uz dosadašnje uvjete”, dok su “Ostali pristali ostati, ali uz izmjene u svojim radnim smjenama te unaprijed zajamčenu pravnu pomoć i savjetovanje.”
Lanac klinika za pobačaj WWH posluje na četiri lokacije u Teksasu: Austin, McKinney, McAllen i Fort Worth, gdje su obavljena čak 67 pobačaja u 17 sati – u prosjeku jedan pobačaj na svakih 15 minuta – čin koji je naišao na divljenje od strane pobornika pobačaja. Osim što su izgubili osoblje za pružanje usluga pobačaja, nekoliko klinika WWH-a u Teksasu također je ostalo i bez menadžera koji su dali otkaz nakon objave novog Zakona.
Marc Hearron, viši savjetnik Centra za reproduktivna prava koji na sudu pokušava osporiti novi Zakon, komentirao je kako je strah od sudskog spora snažan motivator za pružatelje pobačaja u Teksasu u trenutku kad razmišljaju hoće li se nastaviti boriti ili će jednostavno odustati. Rekao je: „Čak i ako pružatelji usluga pobačaja pobijede u svakom pojedinom sudskom slučaju koji se vodi protiv njih (zbog novog Zakona), taj teret kad morate imati odvjetnika koji će vas braniti te putovati po cijeloj državi da to čini – samo prijeti zatvaranjem klinika za pobačaj.”
Članak The Guardiana sadržavao je dvije ironične reference kada je u pitanju jeziva stvarnost pobačaja i dugogodišnja sigurnosna pitanja koja muče podružnice Whole Woman’s Health u Teksasu.
Osnivačica WWH -a Amy Hagstrom Miller je izjavila: “Naši liječnici i osoblje razmišljaju o tome što bi im se moglo dogoditi i od čega će se sve morati braniti. To je okrutno.” Prvo, očito nije primijetila ironiju objektivne okrutnosti uništavanja nedužnog, bespomoćnog djeteta pobačajem. Drugo, klinike koje su odlučile prestati pružati uslugu pobačaja u Teksasu opisane su kao da više nisu: “u mogućnosti nastaviti sa sigurnom pružanjem ove skrbi u Teksasu”. Iako se pružatelji usluga pobačaja možda više ne osjećaju sposobnima ‘sigurno’ izvoditi pobačaje, u stvarnosti žene koje traže pobačaj u klinikama WWH-a već duže vrijeme nisu sigurne, jer te podružnice kako je potvrđeno, u više navrata nisu educirale osoblje o pravilnim postupcima sanitacije i sterilizacije kirurških instrumenata za pobačaj, nisu osigurale edukaciju osoblja za reanimaciju, nisu pravilno skladištile opasne materijale, nisu uspjele održavati higijenske norme te nisu uspjele na odgovarajući način pratiti pacijente koji su uzimali tablete za pobačaj. I premda su zagovornici pobačaja bodrili 80-godišnjeg liječnika koji je u klinici WWH-a u Fort Worthu izvršio 67 pobačaja u 17 sati prije nego što je stupio na snagu novi Zakon, bilo je mnogo toga nesigurnog u vezi s takvim postupcima.
U priči za Guardian napominje se da Planned Parenthood, drugi glavni pružatelj usluga pobačaja u Teksasu, nije imao sličan gubitak kadra kao što je to slučaj kod WWH, iako razlozi za to nisu istraženi.
Očekivano, kako se smanjivala populacija žena koje prema zakonu mogu zatražiti pobačaj, smanjivali su se i pozivi za ‘pomoć’ udrugama poput The Lilith Fund i Texas Equal Access Fund koje pružaju financijsku pomoć i/ili prijevoz ženama koje traže pobačaj, koji će sada uglavnom biti usmjereni na žene iz Teksasa koje traže uslugu pobačaja izvan ove savezne države. Kao što je ranije napomenuo Live Action News, posljednjih mjeseci Teksas je učvrstio sigurnosne mjere za trudnice u krizama, a centri za skrb o trudnoći diljem države spremni su pomoći ženama i obiteljima u potrebi.
Organizacije poput And then There Were None odavno su shvatile da se pobačaji ne mogu pružati bez osoblja klinika za pobačaj. Bez sumnje, mnogi se životi spašavaju svaki dan u Teksasu budući da su se pružatelji usluga pobačaja odlučili spakirati i otići raditi na neko drugo mjesto.
