UJEDINJENI NARODI smatraju Norvešku jednom od najpogodnijih zemalja za odrastanje djece. Norveška je među prvima uvela instituciju pučkog pravobranitelja za djecu. Ipak, mnogi stručnjaci u toj zemlji i dalje tvrde da je njihov sustav zaštite djece disfunkcionalan. Nakon što je jedan od vodećih stručnjaka za socijalnu skrb optužen da je skidao dječju pornografiju, Norvešku je potresao veliki skandal, piše Tim Whewell u članku za BBC.
Index.hr prenosi dijelove članka.
Slučaj zlostavljanja u obitelji postao predmet sudske rasprave
"Jednog zimskog dana, prije nekoliko godina, dvoje stručnjaka za dobrobit djece, psihologinja i psihijatar, pokucali su na vrata male moderne drvene kuće na rubu Osla. Živahna djevojčica otvorila je vrata i srdačno pozdravila strance. No majka djevojčice, Cecilie, koja je shvatila namjeru njihovog posjeta, nije se obradovala što ih vidi. 'Bila sam jako prestrašena. Kao prvo, uopće ih nisam željela u svojoj kući', rekla je prisjećajući se tog dana. 'Jako sam se bojala da ne bi utvrdili da je nešto krivo. Znam da na taj način Služba za zaštitu djece otima djecu.'
Stručnjaci su kasnije napisali izvješće za saslušanje na Obiteljskom sudu na kojem će se odlučivati o sudbini te djevojčice.
Slučaj Cecilie i njezine kćeri dugo je bio predmet rasprave među stručnjacima. Neki od njih bili su vrlo kritični prema onome što su vidjeli u njihovoj kući. U svom su izvještaju napisali da između majke i kćeri nije postojala 'prirodna potreba' za interakcijom. Rekli su da je Cecilie svim silama nastojala održati red u kući te su komentirali neke druge detalje za koje sama Cecilie vjeruje da su ih pogrešno protumačili. To se prije svega odnosi na socijalni status obitelji. Stručnjaci su zbog nekih pojedinosti okarakterizirali Cecilie i njezinu kćer kao siromašne te su u izvješću iznijeli niz negativnih pojedinosti u vezi s njezinom skrbi o kćeri.
Zbog tih je izvješća Cecilie kasnije izgubila skrbništvo nad kćeri, a preporuka da se djevojčica ostavi na posvojenje potvrđena je na Okružnom sudu u Oslu. Suautori izvješća prisustvovali su raspravi kao svjedoci."
Stručnjak za prava djece osuđen za seksualne prekršaje
"Krajem travnja ove godine jedan od tih dvoje stručnjaka, psihijatar, ponovno se pojavio u istoj sudnici. Ovog je puta bio osuđen na 22 mjeseca zatvora nakon što je priznao da je skinuo gotovo 200.000 fotografija i 12.000 videa koji prikazuju seksualno zlostavljanje i seksualizaciju djece. Priznao je da je gledao takav materijal dvadeset godina.
Ime psihijatra nije se navodilo u norveškim medijima kako bi se zaštitila privatnost njegove djece. No do svog uhićenja on je zauzimao visoke pozicije u norveškom sustavu zaštite djece kao stručnjak svjedok u slučajevima poput Ceciliejinog te je nedavno postao član ugledne Ekspertne komisije za djecu, koja se bavi vrednovanjem svih neovisnih izvještaja o zaštiti.
Njegova osuda bacila je tamnu mrlju na sustav koji su neki roditelji, ali i vodeći norveški stručnjaci na području zaštite djece, oštro kritizirali zbog prebrzog stavljanja djece u domove te nepotrebnog razdvajanja obitelji. Osramoćeni psihijatar izgubio je svoju profesionalnu dozvolu, a time i pravo na rad u struci.
No roditelji koji su izgubili skrbništvo nad svojom djecom u slučajevima u koje je on bio umiješan smatraju da bi još jednom trebalo razmotriti sve njegove prethodne odluke."
Neosnovane optužbe majke poništene na sudu
"Među mnogobrojnim slučajevima zaštite djece u kojima je taj psihijatar sudjelovao je onaj na jugu Norveške, gdje mnogobrojna obitelj živi odvojeno već pet godina.
Inez je mjesna političarka i sutkinja porotnica te majka osmero djece. Četvero njih su odrasli. Četvero mlađih odjednom joj je oduzela Služba za zaštitu djece iz Barneverneta u rujnu 2013. godine. Nju su uhitili i stavili iza rešetaka.
Inez je optužena za uporabu fizičke sile nad svojom djecom, što je u Norveškoj zakonom zabranjeno. Ona je u svoju obranu izjavila kako je morala zaštititi jedno dijete od drugoga. Braća su se potukla, a jedan od njih nije htio prestati gristi svojeg brata.
Kazneni sud je 2016. godine oslobodio Inez optužbi. Ubrzo nakon toga dvoje joj je djece vraćeno. No dvoje najmlađe djece još je uvijek kod udomitelja, već više od dvije godine. Usprkos neovisnom psihološkom izvješću u kojem su pohvaljene njezine metode odgoja i roditeljske vještine te je preporučeno ponovno ujedinjenje obitelji.
Inez nije kritična prema vlastima zbog njihovog odnosa prema prvobitnim tvrdnjama o nasilju, no smatra da vlasti nisu pažljivo slušale što im djeca govore.
Neovisno psihološko izvješće zanemareno je poslije oštrih kritika koje je na njegov račun uputilo nadležno tijelo, Ekspertna komisija za djecu. Komisija smatra da je izvješće sastavljeno eksplicitno pristrano, isključivo u korist roditelja. Jedan od dvoje članova komisije koji su kritizirali izvješće je kontroverzni psihijatar upleten u slučaj gospođe Cecilie."
Štiti li Služba za zaštitu djece djecu?
"Kritike na račun norveške Službe za zaštitu djece pojavile su se prije nekoliko godina. Prije dvije godine napisao sam članak o slučaju Ruth i Mariusa Bondariu, bračnog para protestantske vjeroispovijesti, koji je 2015. godine optužen za kršenje zakona zbog udaranja vlastite djece. Njihovoj je djeci pružena hitna medicinska pomoć, a ubrzo nakon toga vraćeni su roditeljima. Obitelj se nedugo zatim vratila u Mariusovu domovinu Rumunjsku.
Iste je godine više od 140 stručnjaka s područja dječje skrbi - odvjetnika, psihologa i socijalnih radnika - uputilo pismo vladi. U njemu su naveli da postoji 'dugačak popis djece (točan broj nije utvrđen) koja nisu upoznata sa svojim pravima'.
To je otvoreno pismo naknadno potpisalo još 120 stručnjaka. U međuvremenu je obitelj koja je vodila bitku za skrbništvo nad djecom s državom, uspjela pobijediti na sudu, što je rijedak slučaj. Time su stekli pravo saslušanja njihovog slučaja krajem ove godine na najvišoj razini, na Europskom sudu za ljudska prava.
U međuvremenu je rastući međunarodni pritisak na Norvešku u pogledu dječjih prava prisilio neke obitelji da potraže utočište u Poljskoj kako bi izbjegle prijetnje oduzimanja skrbništva nad djecom koje im je upućivala Služba za zaštitu djece."
Dijagnoza psihičke bolesti – motiv za rasnu netrpeljivost?
"Među izbjeglima je i Leen, 14-godišnja kći palestinskih roditelja s azilom u Norveškoj. Njezin otac Talab, inače novinar, odslužio je petogodišnju kaznu zatvora u Siriji zbog kritika upućenih tamošnjem režimu. Talab i njegova starija kći Hiba još su uvijek u Norveškoj, dok su njegova supruga i mlađa kći Leen u Poljskoj, gdje su već drugi put podnijele zahtjev za azil.
Hiba, koja radi kao medicinska sestra, objašnjava što se dogodilo njezinoj mlađoj sestri: 'Jednog dana otišla je u školu i više se nije vratila. A moja obitelj ju je tražila satima, trčeći ulicama… No nisu je mogli pronaći, mobitel joj je bio isključen.'
Nekoliko sati kasnije na njihova su vrata pokucala dvojica djelatnika Socijalne službe te su ustvrdili da je Leen s njima. Rekli su im da joj je pružena hitna medicinska pomoć jer su je navodno zlostavljali kod kuće.
Najprije je bila odvedena u udomiteljsku obitelj, zatim u drugu instituciju za njegu, a na kraju u bolnicu. Godinu dana nakon toga pobjegla je iz bolnice. Susrela se s majkom, koja ju je odvela sa sobom u Poljsku, gdje su živjele proteklih godinu dana.
U Poljskoj tvrde da je optužbu o zlostavljanju izmislilo drugo dijete u njezinoj školi, u kojoj je bila maltretirana. U udomiteljskoj obitelji postala je depresivna te se počela samoozljeđivati. Uzimala je antipsihotike, a zatim i druge lijekove koji su izazvali nuspojave te doveli do razvoja psihičke bolesti. No liječničke pretrage u Poljskoj nisu potvrdile sve dijagnoze koje su joj postavljene u Norveškoj. Tamošnji liječnici odbili su tvrdnje o psihičkoj bolesti te su zaključili da Leen samo pati od stresa kao posljedice neugodnih iskustava iz protekle dvije godine.
Njezin otac još uvijek ne vjeruje da je takvo ponašanje izvan propisa moguće u Norveškoj, bogatoj skandinavskoj zemlji. Obitelj je odbacila optužbe o tjelesnom kažnjavanju kćeri, a uvjereni su da su te optužbe u Norveškoj shvaćene ozbiljno dijelom i zbog njihova migrantskog porijekla. Ured za zaštitu djece koji se bavi tim slučajem nije mogao komentirati detalje. No iz njihove se izjave može iščitati neslaganje s tvrdnjama obitelji. Iz ureda su zanijekali tvrdnje o strožem odnosu prema djeci iz obitelji imigranata."
"Moralno zgražanje"
"Thore Langfeldt, psiholog koji radi sa seksualnim prijestupnicima i koji je kao neovisni stručnjak svjedočio u slučaju osuđenog psihijatra, ocjenjuje čitavu situaciju kao 'moralno zgražanje'.
Inez, koja je u svojoj zajednici aktivna kao političarka i sutkinja porotnica, kaže da je njezin slučaj promijenio njezin pogled na vlastitu zemlju. Sustavu u Norveškoj najviše zamjera zatvorenost i nedostatak transparentnosti, u kojem je lakše pomesti neke činjenice pod tepih kad sve krene u krivom smjeru. Na kraju dodaje da mora postojati volja za popravak stanja jer jedino ona može ljudima vratiti izgubljeno povjerenje u sustav", piše Tim Whewell za BBC.
