Eugenika ili poboljšavanje ljudskih tjelesnih osobina, bila je osobito popularna krajem 19. stoljeća i u prvoj polovici 20. stoljeća. I genijalac Nikola Tesla bio je pobornik eugenike te je vjerovao da će do 2100. godine eugenika biti ‘univerzalno uspostavljena’ kao sustav uklanjanja nepoželjnih ljudi iz stanovništva.
No ta, stara eugenika koja se očitovala u prisilnim sterilizacijama onih čiji genetski materijal po nečijoj procjeni nije i dovoljno dobar što se razmahalo u Hitlerovoj njemačkoj uvođenjem pojma nadčovjek, likvidacijom i prisilnom sterilizacijom ljudi s ‘greškom’, danas je ljudima odbojna.
Stara i nova eugenika
Staru je zamijenila nova eugenika, tzv. ‘laissez faire eugenika’ koju se u suvremenom društvu ne naziva eugenikom. Riječ je o eugenici kojoj cilj nije postizanje kolektivnih ciljeva, već individualnih.
Sukladno tome, taj mrski pojam – eugenika, uopće se ne spominje.
Danas se koristi eufemizam tzv. ‘pravo na izbor’ koji se očituje kroz eugeničke pobačaje.
Kod nove eugenike pojedincima nije bitno da se rađa što manje bolesnih i nemoćnih ljudi zbog napretka nacije, već je u prvom planu individualizam i konformizam.
Tako se zbog napretka medicine i prenatalnih testova već u ranoj fazi trudnoće otkriti ima li recimo nerođeno dijete Downov sindrom ili bilo koju drugu vrstu ‘greške’.
Kako drugačije nazvati činjenicu da u najrazvijenijim europskim zemljama gotovo više i nema djece rođene s Downovim sindromom – nego eugenika?
Prema staroj eugenici, rađanje takve djece bilo bi nepoželjno zbog ‘zdravlja’ nacije i društva, u novoj eugenici prekid života nerođenih beba s ‘greškom’ isključivo je motiviran osobnim razlozima.
