Geografski pozicioniran nedaleko od Kaknja, povijesno vrlo važna, Kraljeva Sutjeska je postala srce Bosne i Hercegovine. Utvrđeni grad služio je za život velikih, njihovo obitavanje u njemu, za velike gozbe i dočeke. Jelo se tu, čitaoče, zlatnim kašikama, pilo se iz zlatnih čaša, a igrale su se najljepše balske igre. Živjeli su tu naši velikani historije Stjepan Tomaš, Tvrtko II. i nikada neprežaljena kraljica Katarina. Lijepi krajolik Kraljeve Sutjeske odiše starinom, odiše slobodom i veličinom jedne države, najugledniji i najpismeniji ljudi toga doba živjeli su i pisali za nas.
Franjevci su u amanet ovog naroda ostavili veliki broj samostana između ostalog i jedan od najljepših u Kraljevoj Sutjesci. Postoje zapisi koji kažu da je samostan izgrađen početkom 14. vijeka. Samo jedan vijek kasnije u ovo mjesto dolaze Osmanlije koji sa sobom nose novu kulturu, religiju i grade jednu od najstarijih džamija u Bosni. Legenda kaže da je tu Mehmed II. Osvajač zastao da bi obavio popodnevnu molitvu i naredio da na tom mjestu sagradi se džamija kao simbol nove države i vjere. Domicijelno stanovništvo ovog povijesno značajnog mjesta je uvijek bilo poznato po gostoprimstvu i ljubaznosti.
Trude se da duh kraljevine zadrže i prenesu novim generacijama na vrlo orginalan način, u narodnoj nošnji srednjevjekovne Bosne. Lokalno stanovništvo pospješuje priliv novih turista i zanimanje za ovo mjesto, uzgajanjem vlastitih proizvoda i prodajom, uspjevaju živjeti od historijskog turizma.
Svoj najljepši sjaj dobija u vrijeme vjerskih blagdana, kada na hiljade hodočasnika dolazi u crkvu koja se nalazi u sklopu franjevačkog samostana. Samostan je velika riznica kulturološkog i historijskog blaga, svjedočanstva o životu i velikoj, prkosnoj i ponosnoj Bosni. Da, čitaoče veći dio knjiga koje su ovdje su pisane bosančicom, pismom tvojih predaka.
