„On molitvu uopće voli kao najprirodnije i najnužnije bogoštovno djelo...kad je bez posla, najrađe to vrijeme ispuni molitvom, osobito ako je sam. Tako: moli pastir kod svoje stoke, moli žena kad ide na vodu, u crkvu, na posao; moli čeljade koje ostane nedjeljom čuvati kuću i djecu; moli muškarac kad obilazi i pregleda svoje usjeve i njive; moli stara baka i dedo po čitave sate ljeti u hladovini stabala, a zimi za toplom peći u sumrak; mole neki i po noći, ako ne mogu spavati. Redovito mole razne krunice (Isusovu, Gospinu, sv. Ante); rožarje manje mole nepismeni, jer ne znaju preporučivati odnosnih otajstava. Svoje krunice prebiru na zrna očenaša, koje zovu patrice (pater noster – oče naš)...
...Treba napose nešto zabilježiti o općenitoj molitvi u Bosni: ova je običajno u svima bosanskim kućama. Ako se hoće nekoga označiti kao lošega kršćanina, rekne mu se: ne čuje se ni bogomolja u njegovoj kući. Svako jutro, a još više svake večeri odjekuje duga zajednička molitva iz kršćanskih kuća koju u Bosni zovu molitvom „uopćinu“. Ona zna za dugih zimskih večeri trajati više od pola sata. Veoma je ugodno u večernje doba proći bosanskim selom i slušati iz svake kuće glasno molenje. Pitat će tkogod: šta sve tada mole? Iza kako pozdrave Gospu, nastave duge raznovrsne „preporuke“ svima na nebu, počamši od presv. Trojstva, pa Imenu i Srcu Isusovu te blaženoj Gospi i tolikim svojim zagovornicima nebeskim. Osobito se preporučuje sv. Josipu, Petru i Pavlu, Franji, Nikoli, Anti, Iliji i Jurju, sv. Mihovilu, Luciji i Katarini itd."
Primjeri molitvenih preporuka u Bosni: „Prigovorit ćemo 3 Očenaša, 3 Zdravomarije, 3 Slavaocu na poštenje presvetih i preslatkih Imena Isusa, Marije i Josipa, da svako naše mišljenje i djelovanje počme i dovrši s ovim svetim Imenima, te da nam ova sveta Imena uvijek budu u srcu i na jeziku, osobito na času smrti naše.“ Ili: Prigovorit ćemo 3 Očenaša, 3 Zdravomarije, 3 Slavaocu na poštenje sv. Ante od Padove i sv. Nikole za sve putnike, bolesnike, nevoljnike i tamničare, da putnici svome cilju dođu, bolesnici ozdrave, nevoljnicima Bog providi, tamničari na slobodu izađu.“
Moderan i ubrzan način života, danas je mnogim katoličkim obiteljima, onemogućio svakodnevnu, zajedničku molitvu. Nove životne okolnosti pridonijele su oblikovanju novog načina molitve. Ono što je važno za svakog vjernika i danas jest to, da molitva bude izraz njegove trajne povezanosti s Bogom. Naši nam stari mogu biti učitelji uzornog kršćanskog života: Uvijek, na svakom mjestu, u svakoj prigodi, ustrajno i neprestano moliti.
Izvor: Svjetlo riječi
