Osim svečevih rukopisa koji su pronađeni treba prije svega spomenuti njegovo pismo pisano majci iz logora Auschwitza. Ovo je pismo sastavljeno s intimnošću koja se ne može naći u drugim pismima. Sadržaj upućuje na to, da je njegova dragovoljno prinesena životna žrtva bila doživotni proces sazrijevanja.
Ovako je svetac pisao majci:
„Moja draga majko, koncem svibnja sam u jednom željezničkom konvoju došao u Auschwitz. Dobro mi je, draga majko. Ne trebaš se brinuti za mene i moje zdravlje jer je Božja ljubav posvudašnja i On s velikom ljubavlju misli na sve. Možda mi trebaš pisati tek kad ti pošaljem drugo pismo jer uopće ne znam koliko ću vremena provesti ovdje. Najsrdačnije te pozdravlja i ljubi, Raimaund Kolbe.”
14. kolovoza 1941. dobio je p. Kolbe smrtnu injekciju u bunkeru smrti koncentracijskog logora. Prije toga dva tjedna sa 16 drugih supatnika nije ništa jeo ni pio. Samo su četvorica preživjela. Podvrgnuti su daljnjim represalijama. Posljednji koji je umro bio p. Kolbe. Pružio je krvniku svoju ruku za smrtnu injekciju upravo onako spontano kako je dragovoljno preuzeo smrtnu kaznu umjesto jednoga oca koji je imao obitelj.
Papa Ivan Pavao II. rekao je prigodom jedne posjete Auschwitzu: „Maksimilijan Kolbe učinio je isto što i Isus; on nije pretrpio smrt, nego je darovao svoj život.”
Izvor: Svjetlo Rijeci
