„Ne možemo podržati organizacije… koje se protive Katoličkoj Crkvi i kao jedan od svojih ciljeva imaju njezino uništenje“, objasnio je vlč. Alex Zenthoefer u članku za časopis The Message, ranije ovog mjeseca, prenosi quovadisecclesia.com
Kroz povijest Crkve, bar sedam papa je osudilo masonstvo, počevši od Klementa XII. (i to još davne 1738.). Međutim, revidirani Kodeks kanonskog prava iz 1983. nije izričito spominjao osudu masonstva. Prethodni Zakonik kanonskog prava iz 1917., s druge strane, kažnjavao je katolike automatskim izopćenjem ako bi bili proglašeni krivima za povezanost s masonerijom.
U studenome 1983. kardinal Joseph Ratzinger, koji je tada služio kao prefekt Kongregacije za nauk vjere, izdao je „Deklaraciju o masonskim društvima“ koja je nastojala razjasniti propust. „Negativna prosudba” Crkve prema masoneriji „ostaje nepromijenjena”, rekao je tada kardinal Ratzinger. Svaki katolik koji postane mason je „u stanju teškog grijeha i ne smije primiti Svetu pričest“.
„Na zahtjev nekih vjernika… napisao sam ovaj članak, prije svega, s namjerom da pomognem ljudima da postanu svjesni načela slobodnog zidarstva”.
Vlč. Zenthoefer navodi tri razloga zašto katolici ne mogu biti masoni:
U prvom razlogu se vlč. Zenthoefer poziva na Ratzingerovu deklaraciju iz 1983. kako bi podržao svoj zaključak da postoji „izričito neprijateljstvo u masonskoj tradiciji prema Katoličkoj Crkvi”“. On također ukazuje na ono za što vjeruje da su tri glavna problema sa slobodnim zidarstvom, prvi je da ono „umanjuje ulogu vjere i predlaže alternativni temelj za življenje života“.
„Tijekom obreda inicijacije“, ističe vlč. Zenthoefer, „kandidat izražava želju da traži ‘svjetlo’, i on je uvjeren da će primiti svjetlo duhovne pouke koju nije mogao primiti u drugoj Crkvi, i da će dobiti vječni počinak u ‘nebeskoj loži’ ako živi i umire po masonskim načelima. Takav sekularizam dovodi članove u opasnost da izgube iz vida Isusa Krista kao Gospodara života i spasenja“.
Drugi razlog je da masonski rituali dovode katolike u sukob s njihovom vjerom.
„Budući da masonerija u svoje članstvo uključuje nekršćane, upotreba Isusovog imena je zabranjena unutar lože. Kada netko dosegne 30. stupanj u masonskoj hijerarhiji, koji se naziva Kadosh, ta osoba svojom nogom zgnječi papinsku tijaru i kraljevsku krunu i zaklinje se da će osloboditi čovječanstvo ‘iz ropstva despotizma i ropstva duhovne tiranije’”.
Posljednji problem koji vlč. Zenthoefer spominje je mržnja masonskih vođa prema Crkvi.
„U masonskoj tradiciji postoji izričito neprijateljstvo prema Katoličkoj Crkvi. U Sjedinjenim Američkim Državama, jedan od vođa masona, general Albert Pike, koji je umro 1891., nazvao je papinstvo ‘smrtonosnim, podmuklim neprijateljem’ i napisao: ‘Papinstvo je tisuću godina bilo mučitelj i prokletstvo čovječanstva, najbesramnija prijevara, u svojoj pretenziji na duhovnu moć’. Te riječi, s masonskim ritualima, ilustriraju stvarnu i nepomirljivu podjelu između katolicizma i masonerije”.
Papinske osude slobodnog zidarstva bile su uobičajena pojava u Crkvi prije Drugog vatikanskog sabora. Osuda pape Lava XIII u enciklici Humanum Genus iz 1884. možda je najpoznatija. U osudi papa naziva masoneriju „kobnom kugom“ čija je „krajnja svrha potpuno rušenje tog cijelog vjerskog i političkog poretka svijeta koji je proizveo kršćanski nauk“.
Upitan vjeruje li da su se masoni – slobodno zidarstvo – infiltrirali u Crkvu, vlč. Zenthoefer, koji također služi i kao rektor katedrale sv. Benedikta, dao je u zaključku članka diplomatski odgovor.
„Ne bih išao tako daleko da kažem da se masonerija eksplicitno ili namjerno infiltrirala u Crkvu. Međutim, mislim da je sekularni mentalitet koji koristi masoni pomaknuo naš fokus s osobe Isusa Krista na volju i ‘osobnu istinu’ pojedinca. Kao rezultat toga, izgubili smo osjećaj naše poslušnosti Crkvi, odbacujući čak i mogućnost da se u njoj može pronaći autentična sloboda“.
