Dana 20. lipnja 1782. svježe utemeljene Sjedinjene Američke Države usvojile su orla kao nacionalni simbol. Odabran je zbog svoje uzvišene ljepote, velike snage i dugovječnosti, kako je naglašeno tom prilikom. No i ranije je lik orla bio bremenit simbolikom, osobito u kršćanstvu. Srednjovjekovni su redovnici promatrali ovu plemenitu pticu i cijenili njezinu duhovnu simboliku.
Ranije se vjerovalo da orao zbog svoga dobra vida može gledati u Sunce bez treptanja. Ova se osobitost povezivala sa sposobnošću svetaca koji mogu gledati u pravo Sunce, Krista, i razumjeti njegovu Radosnu vijest. Iz tog su razloga katedre često bile ukrašavane likom orla. Uz to, orao može letjeti na velikim visinama, pa je simbol kršćanina koji teži za visinama savršenosti koje ga dovode u Božju blizinu.
U davnini je postojalo vjerovanje da orao ima sposobnost da očuva svoju mladost tako što leti vrlo visoko prema Suncu, kako bi mu njegove zrake spržile očnu mrenu i staro perje. Potom bi se tri puta uronio u vodu kako bi mu se obnovilo perje. Čak i Psalmist o tomu piše: „K'o orlu ti se mladost obnavlja” (Ps 103,5). Ovo se uvjerenje povezivalo i s krštenjem i uskrsnućem. Stoga se i na krstionicama često vidi lik orla.
Orao se u Bibliji pojavljuje kao Božji lik, što se vidi u knjizi Izlaska: „Vi ste vidjeli što sam učinio Egipćanima; kako sam vas nosio na orlovskim krilima i k sebi vas doveo” (Izl 19,4). Blažena Djevica Marija u knjizi Otkrivenja spašena je tako što joj „bijahu dana dva velika krila orlujska” (Otk 12,14). A orao je glavni simbol svetoga Ivana evanđelista, jer opisuje velike visine duhovnosti koje je prenio u svom Evanđelju.
Svjetlo Riječi/Izvor: Kalendar sv. Ante (2018.)
