Imala sam nešto što moj učitelj u 8. razredu nikada nije vidio u meni kada me je javno ponizio: emocionalnu inteligenciju. I to je upravo ono čime namjeravam naoružati svoju djecu.
„Potpuno si nesposobna!“ – to mi je rekao moj učitelj povijesti u 8. razredu ispred 23 mojih kolega, kada nisam uspjela uspješno odigrati svoju ulogu kao rodoljub na prvom sastanku Provincijskog kongresa New Yorka. Dok sam te noći plačući pokušavala zaspati, pitala sam se je li on u pravu? Jesam li potpuno nesposobna? Činjenica je da sam bila, u najboljem slučaju, osrednja učenica. Ipak, nekako sam uspjela izrasti u prilično uspješnu osobu, privatno i poslovno, unatoč činjenici da nikada nisam zapamtila ništa o revolucionarnoj strukturi vlasti u 18. stoljeću.
Novi način tumačenja uspjeha
Istraživanja pokazuju da osobe s najvišim kvocijentom inteligencije nadmašuju one s prosječnim kvocijentom inteligencije samo 20% vremena, dok oni s prosječnim kvocijentom inteligencije nadmašuju one s visokim kvocijentom 70% vremena, kako pišu Travis Bradberry i Jean Greaves u Emocionalnoj inteligenciji 2.0. Suprotno od onoga što se čini, kasnija istraživanja ističu emocionalnu inteligenciju, također poznatu i kao emocionalni kvocijent (EQ), kao kariku koja je nedostajala u tumačenju ovog otkrića. Zapravo, desetljeća istraživanja pokazuju da je EQ jedan od faktora koji najbolje predviđa osobno postignuće, sreću i profesionalni uspjeh u svim fazama života.
Ja sam živi dokaz tih otkrića. Unatoč nedostatku akademskog znanja, zapošljavali su me na svakom intervjuu za posao na koji sam išla – zbog načina na koji sam se predstavljala poslodavcu, a također sam se dosta brzo uspinjala po korporacijskoj hijerarhiji, usput dobivajući brojne pohvale. Zašto? Zato što dobro surađujem s drugima, znam kako rješavati probleme i vidim povratnu informaciju kao priliku za rast. Imam zdrave odnose s drugim ljudima, jaku kršćansku vjeru i, iznad svega, pozitivan pogled na život. To dugujem svojim roditeljima: oni su stvorili okolinu koja je poticala emocionalnu svjesnost, komunikaciju i empatiju.
Emocionalna inteligencija
Emocionalna inteligencija, pojam kojeg je 90-ih popularizirao Daniel Goleman, autor, psiholog i znanstveni novinar, svodi se u svojoj biti na ovo: sposobnost razumijevanja veze između emocija i ponašanja, njihov utjecaj na druge te znanje kako upravljati i koristiti emocije kako bi se snalazilo u složenim društvenim situacijama i donosilo zdrave odluke. “Ako nemate razvijenu emocionalnu inteligenciju, tj. ako nemate svijest o sebi, ako ne možete upravljati svojim negativnom osjećajima, ako niste suosjećajni i nemate kvalitetne međuljudske odnose, tada, bez obzira na to koliko ste pametni, nećete daleko stići“, kaže Goleman.
Emocionalno inteligentne osobe bolje upravljaju svojim osjećajima, manje je vjerojatno da će se rizično ponašati, vjerojatnije je da će se pozitivnije ponašati u društvu i općenito su otvorenije i ugodnijie, prema John D. Meyeru koji također stoji iza razvoja ideje o emocionalnoj inteligenciji. Čini se da su ove karakteristike važnije od IQ-a kada se radi o postizanju uspjeha.
Prema Golemanu, istraživači su u jednoj 30-godišnjem istraživanju na više od 1000 djece otkrili da su djeca s najboljom kognitivnom kontrolom, u odnosu na djecu s visokim IQ-om ili bogatstvom obitelji u kojoj su odrastali, imala najbolji financijski uspjeh u svojim tridesetim godinama. Accenturovo istraživanje visokih performansi radne snage iz 2006., koja je proučavalo 251 rukovoditelja u šest različitih zemalja, došlo je do sličnih zaključaka: snalaženje u međuljudskim odnosima, samosvjesnost i socijalna svjesnost bile su direktno povezane s profesionalnim uspjehom.
„Pozitivan efekt širenja vala“ u ovoj roditeljskoj strategiji
Budući da velik naglasak stavljam na EQ, mislim da se moja definicija uspjeha koju želim svojoj djeci razlikuje od onog što se smatra normalnim. Ne vidim ocjene svoje djece kao mjerilo uspjeha. Za mene, uspjeh dolazi u neopipljivijoj formi: odnositi se prema drugima s poštovanjem, pokazivati suosjećanja, oporavljati se od razočarenja, donositi mudre odluke, kvalitetno komunicirati i biti drugima osoba na koju mogu računati. Želim da moja djeca budu dobra u ovim stvarima.
Nemojte me pogrešno shvatiti: ja imam određena očekivanja koja se tiču akademskih znanja. Očekujem od djece da naporno rade i poštuju rokove, hvalim ih kad dobiju 5 i nisam baš sretna kada dobiju 3. Kada dobiju lošiju ocjenu, umjesto da ih zbog toga kaznim, radije ih potaknem da otkriju što je pošlo po zlu, tako da nauče nešto iz tog iskustva i da mogu nastaviti dalje. Naglasak stavljam manje na ocjenu, a više na to kako se nose s neuspjehom.
Ta strategija bi trebala imati pozitivan efekt širenja vala: njihova otpornost i sposobnost da razumiju ponašanje iza svakog neuspjeha priprema ih za veći uspjeh – akademski, društveni i osobni. To se odnosi na sva područja njihova života, bilo u školi, sportu ili odnosima s prijateljima i u obitelji.
Stupovi EQ
Svakodnevno radim sa svojom djecom na razvoju emocionalnih vještina – od vježbanja suosjećajnog slušanja i samokontrole kada ih preplave neugodni osjećaji, do pokazivanja zahvalnosti i vježbanja komunikacije s poštovanjem. Ovi stupovi mogu pripremiti dijete za uspjeh, ali ne uspjeh definiran novcem ili statusom. Emocionalna inteligencija stvara zaokruženu cjelinu; ona stvara dijete s većim kapacitetom za samilost, oprost, nesebičnost i ljubav. Ove karakteristike imaju vrlo veliku važnost u mom domu, budući da nastojim djecu odgajati za svrhovit život vođen duhom, da budu ljubazni i samopouzdani.
Zamislite koji bi učinak većih razmjera imalo kada bismo svi uključili više emocionalne svjesnosti u naše živote: manje mržnje i zločina, zdravije i sretnije zajednice, napredniji pogledi na svijet i veći osjećaj jedinstva. Znam da sama ne mogu ne mogu napraviti puno, ali znam da mogu napraviti promjenu u životima svojih sinova.
Iako su riječi mog učitelja predstavljale udarac mom egu i prisilile me na razmišljanje o sebi, shvatila sam da njegove riječi, na kraju, nisu značile ništa. Imala sam nešto što moj učitelj nije nikada vidio u meni: emocionalnu inteligenciju. I to je ono čime planiram naoružati svoju djecu dok se ukrcavaju na putovanje prema sretnom, zdravom i uspješnom životu.
Stephanie Young – Forher.aleteia.org
Prevela Marija Popovski
