On hoće živjeti
Mladi Anondo želi živjeti. Kako mu je lijepo ime: Anondo znači »veselje, radost«.
Sjedili smo na lađici na rijeci Gangesu. Sunce je polako tonulo nad sunderbanske džungle, jata ptica vraćale su se iz Sodnaberskih šuma.
Čuje se samo mrmor gangeških valova. Inače mir, opojni mir, vrijeme za »Magnificat« Pozdrav Gospin, večernju molitvu.
I vrijeme za razmatranje, za otkrivanje srdaca. Daleko od buke svijeta, blizu Njemu.
»Ja živjet hoću; ja život davati hoću; neću, neću mrtvac mrtvace sprovoditi!«, reče Anondo gotovo jecajući.
I ruke položi na moja koljena, dok su mu oči bile podignute k nebu.
Svijet mi toliko toga obećava, nudi, daje. Život?
Ne! Tek iživljavanje.
Srce i duša se prazne.
A ja hoću živjeti, oče! Hoću živjeti!«, ponavljao je Anondo.
Život je ljubav, a ljubav je samo On!
Vaš Isus i moj je Isus. Bez Njega ja ne mogu.
Hoću život, sreću u toj vječnoj ljubavi.
Svijet je tako pojeftinio ljubav, ako o pravoj ljubavi išta i razumije.
Sreća i ljubav moraju biti trajne, vječne, a vječna je samo Njegova ljubav i vječan je samo Njegov život.
Za tim životom ja žudim, oče!
Za tim životom!
Vapaj Anondove duše, vapaj duša tolikih milijuna mladih srdaca.
Čuješ li ti taj vapaj?
Jesi li im pripravan dati taj život, Njegov život, vječni život?!
Pitanje: Posjeduješ li ti taj život? Ako ne, odakle ćeš im ga onda dati?
A ako ne daješ, zašto si na svijetu?
Pitanje života i smrti!
Vaš o. Ante
Maria Polli, ožujak 1982.
