Nešto mi je zanimljivo: naime, svaki put kad počinjem pisati ovaj kratki uvod, uvijek mi se taj mjesec čini posebnim, a onda i sama devetnica. I to je pravo, jer svaki put je to nešto novo i drugačije od onoga što je već bilo i od onoga što će biti. Tako i mjesec svibanj doživljavamo kao poseban i drag mjesec. Takav je bio i za oca Antu. On se napose sjeća svibanjskih pobožnosti iz sjemeništa i gimnazije u Travniku i pravljenja svibanjskih oltarića u svakom razredu što je bila duga tradicija u svim sjemeništima pa tako i u travničkom. Oko njih su se sjemeništarci okupljali, molili, pjevali, recitirali i imali svoje svibanjske pobožnosti. Uvijek je otac Ante gajio posebnu pobožnost prema Gospi, a krunica je bila njegov „vade mecum“, nešto što je bilo trajno uz njega, a koju je u šali znao nazvati svojim „oružjem“ čak i protiv divljih zvijeri.
U ovom mjesecu naše misli i molitve napose idu prema našoj nebeskoj Majci, sve tamo od 1. svibnja kad slavimo sv. Josipa Radnika s kojim je zajedno živjela i pratila Isusa, pa sve do 31. svibnja kad slavimo njezin Pohod rođakinji Elizabeti i kad je štujemo u Zagrebu kao Majku Božju od Kamenitih vrata. Cijeli svibanj je protkan raznim spomendanima i proslavama koje nas podsjećaju na naše zemaljske majke, ali i na našu Nebesku Majku. U njemu se slave prve svete pričesti koje su posebni događaji za prvopričesnike i njihove obitelji. Tu su također i proslave sakramenta Potvrde koji je poseban dar našim krizmanicima koji postaju odgovorniji u svojem svjedočenju i življenju vjere.
Bit će prilike u nekoj od devetnica progovoriti i o prvim pričestima koje je pripremao otac Ante. Evo samo poneka misao iz jednog pisma: Čučim pod niskim slamnatim krovom na našem malom čamcu. Sunce je pripeklo. Kišno je doba, no već deset dana nema kiše. Sve se na čamcu ljulja. Misnu sam torbu metnuo na koljena, pa na njoj pišem ovo nekoliko redaka.
Ovih mjeseci je puno toga zaostalo. Uz silan posao došla je i slabost. Pred kišno doba imali smo nezapamćenu vrućinu... A ja moram po selima. Jedan stari svećenik mi je barem nešto pomagao, no sad je obolio, pa je morao u bolnicu. Tako sam ostao posve sám. Ovih dana došlo je oko 150 dječice iz naših udaljenih sela, da ih pripravimo za prvu svetu pričest i krizmu... Uz to je trebalo davati duhovne vježbe bengaskim časnim sestrama, pa sam zbilja istrošen.
Vjerujte mi da se često jedva držim na nogama. Danas je nedjelja, pa je nedjeljni red: ustao sam oko 4 sata, ispovijedanje je počelo oko 5 sati, misa u 6 i pol, puno pričesti. Sve je svršeno oko 8 sati. Onda misnu torbu na rame. U nedjelju uz misu u Morapaju imam dvije mise u udaljenim selima... pa sveta pričest starom Širimoniu, daleko izvan sela. Podnevno sunce je pripalilo, prigrist ćemo nešto malo riže, pa onda opet na put, pa u Morapai, gdje moji mališani čekaju na pouku.
Ovaj polet i molitveni žar uvijek idu skupa u životu oca Ante i uvijek nas oduševljavaju jer je doista bio poseban. Osjećaju se u svakom njegovu pismu koja su odabrana za ovu svibanjsku devetnicu i jedno je ljepše od drugoga.
Neka ovaj elan oca Ante i nas prati u našim svibanjskim pobožnostima i našem radu da svaki dan u svibnju nastojimo izmoliti cijelu krunicu ili barem jednu deseticu. Da odemo na svetu misu i prikažemo je na čast naše Nebeske Majke. Ako ništa drugo, a ono da barem položimo koji cvijet pred njezine noge: „Marijo svibnja Kraljice, mi još ne znamo kako treba moliti, zato ovo cvijeće dajemo. Primi našeg srca buket bijeli, primi ovo cvijeće ljubavi, srca smo ti svoje u njem dali, u njem nam je život cijeli... Kraljice svibnja, moli za nas!"
vicepostulator p. Mirko Nikolić, D.I
PRVI DAN
„MARIJO, SVIBNJA KRALJICE!“
S kojim li smo samo oduševljenjem pjevali ovaj krasni pozdrav svibanjskoj Kraljici
»Marijo, svibnja Kraljice, Ti Majko rajskog slavlja, pred sliku Tvoju ružice na pozdrav svibanj stavlja!«
Ruže ljubavi, ljiljane čistoće, ljubice poniznosti, jorgovane odanosti, čitavo naše srce, sve najljepše, sve najdraže dali smo Njoj, našoj Kraljici i Majci.
Kako je negdje Marijino Srce puno radosti i veselja uoči svibnja i kroz čitav taj lijepi mjesec, Njen mjesec! Koliko dokaza iskrene djetinje ljubavi, odanosti i zahvalnosti! Sve to stavlja svibanj na pozdrav pred Tvoju sliku. Stavlja, no samo u krajevima, Majko, gdje Tebe i Tvoga Sina duše poznaju i srca ljube.
No, Majko, što će Ti Indija dati, kakovo će Ti cvijeće Bengalija donijeti uoči ovogodišnjeg svibnja? Hoće li njezina djeca pjevati pozdravnu pjesmu pred Tvojim kipom?
Pozdrav svibnju u poganskoj zemlji... Dok ove retke pišem, dopiru do mene zaglušni udarci bubnjeva i cilik zvona s poganske svečanosti dolje u hramu nakazne i okrutne božice Kali. Majkom je oni zovu, ovo jadno i grješno stvorenje praznovjerne poganske mašte. U strahu i trepetu joj se klanjaju njoj »krvavoj majci«. Grozno ime još groznijeg božanstva.
Svibanjska Majko, Majko »lijepe ljubavi«, kako će dugo te neumrle duše prikazivati idolima svojim žrtve grijeha i opačine? Kako dugo će one ostati okovane lancima neznaboštva? Majko, da bi one što prije upoznale Tvoju ljubav, bit će naša molitva i ujedno vruća želja da bi ih sve mogli staviti pred Tvoju sliku kao živi i krasni pozdrav svibnja, ove duše drage nam Bengalije, naše, no i Tvoje Bengalije.
Svibanjska Majko, Kraljice misija, moli za nas, moli za Bengaliju!
Vaš otac Ante
»Tamo gdje palme cvatu«, br. 18.
MOLITVA za proglašenje blaženim sluge Božjega o. Ante Gabrića
„Oče nebeski, u sluzi Božjemu Anti Gabriću, misionaru, darovao si nam herojski primjer kako se milosrđem i ljubavlju širi Tvoje kraljevstvo.
Molimo Te za milost da u vjeri Crkve on bude što prije proglašen blaženim i tako postane još bliži svima koji mu se obraćaju u svojim potrebama.
Uvjereni da Ti je svojim životom i apostolskom revnošću omilio, udijeli nam po njegovu zagovoru milost za koju te sada molimo…..
Po Kristu Gospodinu našemu.
Amen
Oče naš, Zdravo Marijo, Slava Ocu
DRUGI DAN
ONA MALA ÐOLO
Nitko drugi nego ona, mala Ðolo iz sela Amlameti, južno od Bašantija. Ako slučajno imate knjigu »Životni put jednog misionara«, I. dio, pogledajte stranicu 303 pa ćete tamo naći fotografiju dviju sestara: Ðolo i Gouri. Ona s »funcutskim« smiješkom je Ðolo, sada sestra Marija Kornelija u Družbi Misionarki Ljubavi Majke Terezije.
I da vam odmah spomenem: onaj smiješak još uvijek je prati, samo je... malo manje »funcutski«.
Otac im Duluth, one dvije i brat im Panchu Ferdinand bili su pokršteni u malom selu Amlameti. Bili su među prvim katekumenima u tom selu. Obje sestre bile su primljene u samostansku školu svete Male Terezije u Bašantiju, a Ferdinand u Tehničku školu sv. Franje Ksavera, gdje je izučio stolarski zanat. Otac im Duluth do smrti je bio vratar u našoj bolnici u Bašantiju. Želja mu je srca bila da Isus bar jedno od njegove djece izabere za sebe. I Isusov pogled pao je na najmlađu, na malu Ðolo. I ona se odazvala od srca, velikodušno. Čula je o sestrama Majke Terezije. Jedna djevojka iz te škole, sestra Patricija, već je kod Majke Terezije. I sretna je. Uvijek je nasmijana. A život im je tako težak. I to je malu Ðolo oduševilo. Neki su je plašili da neće moći ustrajati, da je opasno njegovati gubavce, a ona bi se samo smješkala.
»Nisam se bojala tigrova i krokodila u amlametskim šumama, pa čega ću se sada bojati?!«
Osim toga, pratio ju je blagoslov na smrt bolesnog starca oca. I blagoslov sekice Gouri i brata Ferdinanda. Pratio ju je i otpratio u novicijat i sad je prati u radu za Isusa i duše.
I uistinu je vrijedna. Radi kao mrav. Čim je došla u Maria Polli, dala se na posao. Na sebe je uzela ono što je najteže: posjete udaljenim selima. Ona i sestra Josetta, iz župe Khari, gdje je radio naš dragi pokojni otac Demšar, pravi su apostoli. U selima su po čitave dane. Vjerska pouka, posjeti bolesnicima, pomoć siromasima. A s kolikom ljubavlju one sve to rade!
Doista je bilo veliko veselje u župi kad smo dobili vijest da nam ona dolazi za poglavaricu. I mi smo bili sretni, i sestre su bile sretne, jer je sve vole zbog njezina priprosta srca.
Zadnje subote u rujnu bio joj je imendan pa se tom prilikom pokazalo koliko je čitavo selo voli i poštuje. Imali smo i posebnu misu za nju. Nakon mise po bengalskom su se običaju nizale pjesme, pa vijenci, a njih je bilo toliko da joj je glava jedva virila iz tih vijenaca. Navečer pak imali su malu predstavu.
Svi smo se molili da dobra naša sestra Kornelija i dalje mogne služiti Isusu i dušama s istom onom radošću i smiješkom s kojima se dala Isusu pri svetom krštenju i kojima se zavjetovala svetim redovničkim zavjetima.
Siguran sam da ćete se i vi svi, dragi suradnici i suradnice, moliti na tu nakanu, jer sestra Kornelija nije samo naša, ona je i vaša! I ona, i »mala« sestra Mohini, i Merlvn, i Michelle, i sve ostale sestre u Maria Polliju.
Na kraju dodajte i jedan »Amen« za vašeg oca Antu (Članak objavljen u siječanjskom broju Maloga Koncila 1979.)
MOLITVA za proglašenje blaženim sluge Božjega o. Ante Gabrića
„Oče nebeski, u sluzi Božjemu Anti Gabriću, misionaru, darovao si nam herojski primjer kako se milosrđem i ljubavlju širi Tvoje kraljevstvo.
Molimo Te za milost da u vjeri Crkve on bude što prije proglašen blaženim i tako postane još bliži svima koji mu se obraćaju u svojim potrebama.
Uvjereni da Ti je svojim životom i apostolskom revnošću omilio, udijeli nam po njegovu zagovoru milost za koju te sada molimo…
Po Kristu Gospodinu našemu.
Amen
Oče naš, Zdravo Marijo, Slava Ocu
TREĆI DAN
„KAD LOTOSI CVJETAJU“
Predvečerje svibnja u Bošontiju. Vrući tropski vjetar s južnih strana donosi pozdrave Bengalskog zaljeva i miris lotosa iz Rani-gorskih džungla. Cvjetaju bijeli, crveni i ružičasti lotosi. Lotosi su kao znak svetosti i čistoće. Cvjetaju oni i šire svoj miomiris u mjesecu Nebeske Majke. Oni i hindu poganima označuju svetost i čistoću. Donijeli ih i oni pred kip svibanjske Gospe, bijele lotose, i s njima svoja srca i svoju ljubav!
Pratile ih naše molitve i žrtve na tom putu svetosti i sreće!
Mi smo obećali Blaženoj Gospi da ćemo u čast Prečistog joj Srca sagraditi proštenište u ovim krajevima Bengalije. Proštenište od kamena, no i živa prošteništa u vjernim srcima. Obadva obećanja valja izvršiti. Mnogo posla ostaje.
Još je mnogo lotosa po nepreglednim džunglama i poljanama Bengalije koje treba dovesti k Srcu Isusovu preko Srca Njegove i naše Majke, lotose bijele, crvene i ružičaste.
Lotose bijeli, svibanjska Gospo, ljubavlju ih svojom obavij!
Vaš otac Ante
»Tamo gdje palme cvatu«, br. 24.
MOLITVA za proglašenje blaženim sluge Božjega o. Ante Gabrića
„Oče nebeski, u sluzi Božjemu Anti Gabriću, misionaru, darovao si nam herojski primjer kako se milosrđem i ljubavlju širi Tvoje kraljevstvo.
Molimo Te za milost da u vjeri Crkve on bude što prije proglašen blaženim i tako postane još bliži svima koji mu se obraćaju u svojim potrebama.
Uvjereni da Ti je svojim životom i apostolskom revnošću omilio, udijeli nam po njegovu zagovoru milost za koju te sada molimo…
Po Kristu Gospodinu našemu.
Amen
Oče naš, Zdravo Marijo, Slava Ocu
ČETVRTI DAN
PLAMENI MRŽNJE ILI LJUBAVI...?
Gore oni danas čitavim svijetom plameni silni. Kao ognjena bujica, kao vatreni vihor nadvili se nad čitav svijet: plameni mržnje, osvete, nepravde; plameni tlačenja, ropstva i grijeha.
Svijet gori… Bila je to Njegova volja, kad je ono pred 2 000 godina Božji Sin došao na ovaj jadni svijet. Oganj je donio, i htio je da se zapali. I zapalio ga je. I podigao se oganj kao bujica, kao vatreni vihor na onaj prvi Duhovski dan. I odonda se proširio svijetom oganj ljubavi, milosrđa i samilosti.
No vihor mržnje, strasti i grijeha kao da želi ugušiti ovu vatru svete ljubavi u srcima ljudskim. Duhovski oganj je još nepoznat u mnogim srcima. Mi smo ga primili. Primili smo ga da ga i drugima dadnemo.
Bengalija ga treba, Bengalija ga od nas očekuje plamen naših srdaca, plamen Božje ljubavi.
Dođi, Duše Presveti, Pamet našu prosvijetli Zrakom višnje svjetlosti!
Vaš otac Ante
Bošonti, Duhovi 1949.
MOLITVA za proglašenje blaženim sluge Božjega o. Ante Gabrića
„Oče nebeski, u sluzi Božjemu Anti Gabriću, misionaru, darovao si nam herojski primjer kako se milosrđem i ljubavlju širi Tvoje kraljevstvo.
Molimo Te za milost da u vjeri Crkve on bude što prije proglašen blaženim i tako postane još bliži svima koji mu se obraćaju u svojim potrebama.
Uvjereni da Ti je svojim životom i apostolskom revnošću omilio, udijeli nam po njegovu zagovoru milost za koju te sada molimo…..
Po Kristu Gospodinu našemu.
Amen
Oče naš, Zdravo Marijo, Slava Ocu
PETI DAN
VJEČNI DUHOVI
Duhovski blagdan: ognjeni jezici nad apostolima u Jeruzalemu. Rođendan svete Crkve, prva misijska nedjelja, prva velika propovijed apostolskog prvaka svetog Petra, prvi katekumeni sa svih strana svijeta. I od onoga dana koliko je već bilo duhovskih blagdana, koliko je novih Petara svijetom pronijelo Radosnu vijest Njegovu...
Pa evo i danas u ovim malim zaseocima sunderbanskih džungli u Bengaliji: Durgomondopu, Daudpuru, i u Radnagoru... Ognjeni jezici Njegove ljubavi i svjetlosti i nakon 2000 godina: uistinu vječni Duhovi!
Najprije smo bili u seocu Durgomondopu kod vjernog našeg Simpsona. Tu se tek dvije obitelji krštene. Ostali se pripravljaju za taj veliki i sretni dan. Kapelica je na njegovu zemljištu uz njegovu kolibu. Mala je, no čista, uredna. Unutra je polutama, jer su prozorčići tek rupe na zidovima napravljenim od blata. Pred priprostim niskim oltarom gori mala uljena svjetiljka. Tu svjetiljku nazivaju »šondho - večernjica«, jer svake je večeri očiste i prikažu pred oltarom iako u tim seoskim kapelicama nema Presvetog.
Slično je opet bilo u Daudpuru. Tu imamo kapelicu, ali nedavna ciklonska oluja toliko ju je oštetila da smo morali urediti privremeni oltar na verandi Šudhinove kolibe. Tu je poveća koliba: jedan do drugoga stanuju tri brata. Stari im otac Binondo lani je otišao k Isusu, a starica majka još je živa, svježa i radina. Samo još muku muči s molitvama. Djeca, unuci i praunuci naučili su sve napamet, a u staru bakinu glavu teško ulaze i još teže ostaju u njoj razna »djela« skrušenja, vjerovanja i ufanja. No ona je sastavila svoja »djela« moram priznati vrlo, vrlo dobro.
»Isuse moj, mnogo sam te ražalostila! O, što ću ti ja reći? Ti me još bolje poznaješ. Oprosti, zaboravi sve, blagoslovi mene i sve da te uvijek ljubimo!«
Pred večer stigli smo u Radhanagor, jedno od prvih sela koje se u ovim krajevima javilo za svetu vjeru. Tu je glavar sela Boloram. On zna čitati i pisati, a zna i voditi i selo. Njegov najmlađi sin, Dulal, kod nas je u školi. Ove će godine maturirati.
Preporođeni vodom i Duhom Svetim dalje se vjerski izgrađuju pod vodstvom svojega revnog katehista i učitelja Ðotina
On je ponos i svojih roditelja i čitava sela. Ta on je jedini mladić na višim školama. Svi se molimo da ga Isus pozove u svoju službu, no sve je u Božjim rukama. I vama preporučujem i njega i tolike druge mladiće i djevojke koji su na naukama da ih se sjetite u svojim molitvama. Mnogi su dobročinitelji preuzeli brigu za odgoj tih Isusovih izabranika.
Tu je danas treća sveta misa. Dan je bio težak. Nesnosna je vrućina. Kasnije smo preko radija čuli da je to bio najvrući dan godine +45 °C u hladu. Ostali smo živi, no čitavo tijelo kao da je gorjelo. A nemaš se gdje ni oprati, jer od velike suše ovih posljednjih mjeseci svi su ribnjaci presušili. U nekima je tek koji metar zelene vode, koja je prljava i tako vruća da bi u njoj mogao skuhati jaje.
Dulalova majka pripravila je večeru: rižu i nešto pržena povrća.
Malo, no od srca dano, pa je bilo blagoslovljeno. Kad je srce puno radosti, i malo te hrane nasiti.
Sjeli smo onda na hasure pred kolibu, izmolili krunicu i večernju molitvu, sjetili se kratkom molitvom i svih vas širom svijeta želeći svima duhovske darove, vječne darove svjetla, mira i ljubavi...
Vaš otac Ante
Maria Polli, 1983.
MOLITVA za proglašenje blaženim sluge Božjega o. Ante Gabrića
„Oče nebeski, u sluzi Božjemu Anti Gabriću, misionaru, darovao si nam herojski primjer kako se milosrđem i ljubavlju širi Tvoje kraljevstvo.
Molimo Te za milost da u vjeri Crkve on bude što prije proglašen blaženim i tako postane još bliži svima koji mu se obraćaju u svojim potrebama.
Uvjereni da Ti je svojim životom i apostolskom revnošću omilio, udijeli nam po njegovu zagovoru milost za koju te sada molimo…..
Po Kristu Gospodinu našemu.
Amen
Oče naš, Zdravo Marijo, Slava Ocu
ŠESTI DAN
„POZDRAV GOSPIN“
Čitav dan već hodam. Sumrak se hvata nad šumama. Još koji sat, pa ću stići na misijsku postaju. Izmoren sjedoh pod jedno stablo. Krave su se vraćale s paše u selo. Duboko dolje iz šume dopirali su melankolični zvuci pastirske svirale. Baš mi je to godilo duši. Na umor sam i zaboravio.
Pa onda još kao blagoslov neba dopriješe do mene zvuci večernjeg »Angelusa« iz obližnjeg našeg katoličkog sela. Stari Lazar to zvoni. Od pamtivijeka u njegovoj se kući daje gongom, indijskim zvonom, znak Pozdrava Anđeoskog.
Bam, bam, baaaam... dolazili su mili zvuči milog pozdrava. Ustao sam. Nekoliko se pastira skupilo. »Anđeo Gospodnji navijestio Mariji...« Djeca odgovaraju.
Majčin pozdrav, Majčin blagoslov. Nekoliko hindu dječaka gleda nas. Kad smo završili molitvu, blagoslovio sam sve skupa i zaželio sam da bi radosni glasi »Angelusa« mogli što prije doprijeti i tamo gdje se još sada ne čuju.
Molio sam da Gospa tim tolikim bijednim dušama što prije donese i daruje svoga Isusa, njihovog Spasitelja...
Vaš otac Ante
»Hrvatski Kat. Glasnik«, Chicago
MOLITVA za proglašenje blaženim sluge Božjega o. Ante Gabrića
„Oče nebeski, u sluzi Božjemu Anti Gabriću, misionaru, darovao si nam herojski primjer kako se milosrđem i ljubavlju širi Tvoje kraljevstvo.
Molimo Te za milost da u vjeri Crkve on bude što prije proglašen blaženim i tako postane još bliži svima koji mu se obraćaju u svojim potrebama.
Uvjereni da Ti je svojim životom i apostolskom revnošću omilio, udijeli nam po njegovu zagovoru milost za koju te sada molimo…..
Po Kristu Gospodinu našemu.
Amen
Oče naš, Zdravo Marijo, Slava Ocu
SEDMI DAN
MAJCI U SPOMEN
Majko,
Tebi u spomen piše ovo nekoliko redaka Tvoj sin, svećenik-misionar u dalekoj Bengaliji. Tvoj poljubac i blagoslov kao da mi još gori na čelu. Šesnaest godina je već prošlo od onog dana, šesnaest puta su monsunski vihori prohujali nad ovim Sunderbanskim džunglama, kamo si poslala svoga sina, da svoj život žrtvuje za Isusa i za neumrle duše.
U životu se, eto, više nismo vidjeli. Vruća želja Tvoga majčinskog srca, da barem jedanput prisustvuješ misi svoga sina, nije se ispunila. Dragi Isus Te je pozvao da iz lijepog neba dnevno prisustvuješ svetoj žrtvi, da pratiš svoga Antu na teškim i pogibeljnim putovima njegova svećeničkog i misionarskog života.
Izmoren i iscrpljen od teškog putovanja, sjedeći u ovom malom čamcu na rijeci Gangesu, sa zahvalnim srcem mislim na Tebe, majko.
Mislim na svu Tvoju ljubav i brigu sretnih dana djetinjstva, mladosti i školskih dana, kad si mi svojim svetim životom i primjerom pokazivala put k oltaru, kad si me dnevno prikazivala Nebeskoj Majci, kad si svake subote za mene postila, da bih ja jednog dana mogao postati Isusov svećenik.
Mislim danas na svu Tvoju ljubav, i kao najsvetiju zahvalu obećajem Ti, majko, da ću svim silama nastojati izvršiti i ispuniti zavjet Tvoga života: potpuno se žrtvovati, i istrošiti, i umrijeti za Isusa i za neumrle duše.
Majko, blagoslovi ovaj zavjet! Iz lijepog neba čuvala me i pratila Tvoja majčinska ljubav!
Tvoju ljubav i molitve, majko, molim za sve one koji su u ime Tvoje preuzeli brigu i ljubav za mene, za tolika plemenita srca koja me, uistinu, majčinskom ljubavlju prate i pomažu u apostolskom radu.
Do viđenja, majko, u lijepom nebu!
Ljubi Te Tvoj
Ante
(Ovi su reci napisani nakon što je čuo za majčinu smrt 1954.)
MOLITVA za proglašenje blaženim sluge Božjega o. Ante Gabrića
„Oče nebeski, u sluzi Božjemu Anti Gabriću, misionaru, darovao si nam herojski primjer kako se milosrđem i ljubavlju širi Tvoje kraljevstvo.
Molimo Te za milost da u vjeri Crkve on bude što prije proglašen blaženim i tako postane još bliži svima koji mu se obraćaju u svojim potrebama.
Uvjereni da Ti je svojim životom i apostolskom revnošću omilio, udijeli nam po njegovu zagovoru milost za koju te sada molimo…..
Po Kristu Gospodinu našemu.
Amen
Oče naš, Zdravo Marijo, Slava Ocu
OSMI DAN
SLIJEPI LAÐAR KANAI
Čučimo u maloj domorođačkoj lađici na rijeci Gangesu. Vrućina je, a lađara nema. Izašao je na obalu pa kao da su ga vile odnijele.
»O re madhi, madhi! - O lađaru, lađaru!«, zove jedan, zove drugi, no lađaru ni traga ni glasa. Odjednom se na obali pojavi visok čovjek. Drži se za rame male djevojčice. Približivši se lađici, uhvati je sa strane, junački je gurnu i skokne u nju uz povik:
»Ćolo, ćolo! Vozi, vozi!«
Onda opazih da umjesto očiju ima tek dvije očne šupljine. Prije nego što sam ga mogao pozdraviti i upitati za ime, već je on prihvatio kormilo uz lađarsku pjesmu:
»Gonga madhi, ćolo, ćolo re ... Gangeški lađaru, vozi, vozi, hej...!«
Prepoznao sam ga: pa to je Kanai, dugogodišnji lađar na Sitilijskom rukavu rijeke Gangesa.
A ona mala djevojčica njegova je kćerka Oloka - Svjetlana.
»Kanai bhai, kemon? — Kanai brate, kako si?« I on je prepoznao moj glas.
»Guru! Učitelju!«, bilo je sve što je smogao. Mora da su mu pred isušene oči došli spomeni davnih dana. Spomeni prijateljstva, ljubavi svih nas prema njemu i njegovoj siromašnoj obitelji.
»Učitelju, evo Oloka je tu, koju ste vi i sestre spasili u teškoj bolesti. Ona je Božji dar, ona je vaša. Ona nema majke. Selom su harale ospice. Mnogi su umrli. Umrla je i Olokina majka. Ja sam ostao, no otišle su mi oči
.« Podignuvši lijevu ruku s kormila, pokaza mi dva isušena oka. »Ne vidim više svijeta, no osjećam lađu svojega života. Ganges poznajem po šumu, vjetrovi mi pokazuju valove, kokil ptica javlja mi iz gheonova grmlja koliko sam daleko od obale. Uz Ganges sam se rodio, tu sam ostavio djetinjstvo i mladost, pa će i zadnji dah mojeg života s vjetrom poći s Gangesa k Njemu.«
Svi smo slušali tu životnu priču gangeškog lađara. Čuti to uz pratnju udaraca kormila i vesala, uz žubor i mrmor gangeških valova, to su nezaboravni doživljaji.
Jedan mladić upita: »Pa hoćeš li nas ti ravno prevesti? Ti si slijep!«
Gangeškom lađaru njegova je lađica život.
»Lađar - slijep!? Ne, ne, lađar ne može biti slijep. Ja nemam očiju, no tu je srce, tu su ruke!
Ja sam nju toliko puta prevezao preko Gangesa kroz bure i oluje i kroz vjetrove i struje. A sada ta lađa prevozi mene i vas, lađa i njezin Tvorac, Tvorac svih nas Milosrdni!«
I onda onaj pogled vrijedan milijuna.
Suhe oči kao da su mu oživjele. Kanai, upravivši pogled prema nebu, ponovi potiho:
»Milosrdni!« I sklopivši ruke i kormilo, nakloni glavu...
Pa neka mi netko rekne da nema raja na zemlji! Doživio sam ga na rijeci Gangesu.
Vaš otac Ante
(Članak objavljen u listiću „Tamo gdje palme cvatu“ u studenome 1982. za vrijeme boravka oca Gabrića u Australiji.)
MOLITVA za proglašenje blaženim sluge Božjega o. Ante Gabrića
„Oče nebeski, u sluzi Božjemu Anti Gabriću, misionaru, darovao si nam herojski primjer kako se milosrđem i ljubavlju širi Tvoje kraljevstvo.
Molimo Te za milost da u vjeri Crkve on bude što prije proglašen blaženim i tako postane još bliži svima koji mu se obraćaju u svojim potrebama.
Uvjereni da Ti je svojim životom i apostolskom revnošću omilio, udijeli nam po njegovu zagovoru milost za koju te sada molimo…
Po Kristu Gospodinu našemu.
Amen
Oče naš, Zdravo Marijo, Slava Ocu
DEVETI DAN
ZAHVATIO NAS JE TORNADO
Danas je bio prilično težak dan: tri mise: Maria Polli, Čunčura i Dhaknamari. A jutro je bilo sparno. Spremalo se na oluju.
U Maria Polliju na prikazanje donijeli su prve plodove svojih vrtova, a Produtova majka za svojega sina sjemeništarca i slatkiša. Bio je teško bolestan, a sad je ozdravio.
Nakon mise uputili smo se prema selu Čunčuri: tri sestre, Komelija, Jozeta i Norberta, katehist Porimol, četiri sjemeništarca i ja. Kapelica je u Čunčuri niska, a na krovu su limene ploče pa je unutra kao u peći. Bila su tri krštenja: Dineš, Poreš i Omor. Završili smo baš u podne. Isusa je primilo čitavo selo. I stari slijepi Ðiten. Kćerka mu Solita dovela ga u crkvu, i njega i slijepu mu ženu Dasi. Pri svetoj pričesti Ðiten širi ruke da bi primio Isusa. Sretan je. Nešto je rajsko u smiješku slijepih. Mora da oni Isusa izravno vide, jer odakle im inače taj upravo nadnaravni smiješak i sreća?!
Katehist Emanuel pozvao nas je na ručak. Bilo je baš lijepo i tečno. Hvala Bogu i na tomu!
I daj, Bože, onima koji danas ni to malo riže neće imati daj njima i njihovoj dječici šaku riže, čašicu mlijeka!
Po onoj sparini oko jedan sat poslijepodne uputismo se prema našemu novom selu Dhaknamari, gdje sam nedavno pokrstio trideset petero. Dječica su već izdaleka počela trčati prema sestrama. Vole oni sestre, jer i sestre vole njih, poučavaju ih i brinu se za njih.
Sveta misa bila je tako lijepa: sve oko oltara, ili, još bolje, sve kao da je bio jedan živi oltar. Kod »Gospodin s vama« kao da sve grliš, prikazuješ, posvećuješ i onim njihovim pogledima, vjerom i milošću i sam budeš posvećen. Koja li čast, koja li sreća biti svećenik, nastavljati kalvarijsku žrtvu!
Valjalo se rastati. Crni se oblaci počeli gomilati na zapadu. Slab je to znak, osobito sada u pred kišno doba. No dječica na to ne misle. Otpratila su nas daleko od sela, sve dolje do isušenog kanala Polpara.
I onda preko rižinih polja do glavnoga puta. A oblaci sve tamniji. Sijeva, grmi. Veli narodna poslovica: »Ne daj, Bože, što se podnijet može!« I mi kao da smo dobili krila. I ja u 64. godini, a da o sestrama i ne govorim... A njih su, sigurno, i anđeli nosili. A koga će, ako neće sestre?! Molimo krunicu, no pokoji put okrećemo se i natrag. Žmirkamo kad jače zagrmi da bismo vidjeli gdje su crni oblaci. Stabla su se već počela savijati, a prašina i slama, sve to leti. I mi baš na cestu stigli kad se i nebo i zemlja otvorili. Strašni se tornado sruči nad čitav taj kraj. Jedva pred sobom vidiš. Samo pljušti. Naša ambulantna kola jedva se drže na cesti. Jednom smo sišli i s ceste, no, hvala dragome Bogu, hvala molitvama tolikih naših suradnika i suradnica. Navečer smo se sretno vratili u Maria Polli.
O tome smo svi govorili: tko se za nas tako revno molio i prikazivao žrtvice da smo se sretno vratili kući: Jer da nas je ta strašna oluja uhvatila usred rižinih polja, daleko od koliba, bilo bi uistinu opasno.
Ja sam onda i sestrama i katehistu i našim sjemeništarcima govorio tolikim tisućama suradnika i suradnica, o vašim dnevnim molitvama, kako nam vi dajete 10 minuta televizije navečer a ovaj tornado bio je baš navečer! O vašem revnom pohađanju vjeronauka, slušanju roditelja, o tome kako žrtvujete žvakaće gume, bombone, skupljate milodare, marke... Sve sam im to pričao, i onda su razumjeli tko nas je spasio pred tom strašnom olujom.
Pa, eto, još jednom hvala vam od srca na svemu!
Hvala na tolikoj ljubavi i dobroti iskazanoj dragoj našoj Majci Tereziji dok je bila u domovini. Ona nikada neće zaboraviti te susrete, te zagrljaje, vašu pomoć, vaša obećanja molitve i žrtve, a i vaša obećanja samih vas da ćete jednoga dana i vi kao svećenici i redovnice raditi za Isusa među najbjednijima i najzapuštenijima.
Vaš otac Ante
Maria Polli, travanj 1978. (Objavljeno u Malom Koncilu od svibnja 1978.)
MOLITVA za proglašenje blaženim sluge Božjega o. Ante Gabrića
„Oče nebeski, u sluzi Božjemu Anti Gabriću, misionaru, darovao si nam herojski primjer kako se milosrđem i ljubavlju širi Tvoje kraljevstvo.
Molimo Te za milost da u vjeri Crkve on bude što prije proglašen blaženim i tako postane još bliži svima koji mu se obraćaju u svojim potrebama.
Uvjereni da Ti je svojim životom i apostolskom revnošću omilio, udijeli nam po njegovu zagovoru milost za koju te sada molimo…..
Po Kristu Gospodinu našemu.
Amen
Oče naš, Zdravo Marijo, Slava Ocu
Dragi prijatelji,
došli smo do kraja svibanjske devetnice. Po primjeru oca Ante i primjerima naših svetaca utecimo se Bezgrešnom Srcu Marijinu i Srcu Isusovu.
Neka nas naša Zagovornica, Posrednica, naša Gospa, Kraljica mira ispuni plamenom ljubavi svoga Neokaljanoga srca. Nastavimo i dalje živjeti poticaje kroz duhovno blago Gabrićevih pisama.
„Svibanjska Majko, Majko »lijepe ljubavi«, kako će dugo te neumrle duše prikazivati idolima svojim žrtve grijeha i opačine? Kako dugo će one ostati okovane lancima neznaboštva?
Majko, da bi one što prije upoznale Tvoju ljubav, bit će naša molitva i ujedno vruća želja da bi ih sve mogli staviti pred Tvoju sliku kao živi i krasni pozdrav svibnja….
Svibanjska Majko, Kraljice misija, moli za nas, moli za Bengaliju!“
Otac Ante
Molimo za njega, molimo se njemu za postupak proglašenja blaženim.
Zahvaljujemo svima koji su sudjelovali u ovoj devetnici.
Slijedeću devetnicu započinjemo 20. lipnja.
Svako vam dobro i Božji blagoslov!
Vicepostulatura sluge Božjega o. Ante Gabrića i Zaklada Otac Ante Gabrić
©Autor devetnice: Zaklada Otac Ante Gabrić (© ZOAG)
Zabranjeno kopiranje sadržaja bez suglasnosti autora
