Sv. Franjo je činio isto ono sa čim se svi mi moramo suočiti. Činio je ono na što smo svi mi pozvani, a to je preispitati svoj život da vidimo što nas to ometa u življenju evanđelja.
Na početku svog pokorničkog života, dok je teško radio na obnovi crkve sv. Damjana, svećenik u toj crkvi ponekad je kuhao posebno jelo sv. Franji, iz pukog sažaljenja; znao je da se sv. Franjo obratio iz života u raskoši i ugađanja samome sebi. Sv. Franjo je osjetio da ova vrsta ljubaznosti nije u skladu sa životom siromaštva. Odgovorio je otišavši prositi za otpatke hrane koje bi mu ljudi bili voljni dati. To mu je bilo veoma teško jer je potjecao iz dobrostojeće trgovačke obitelji. Dobio je veoma odbojne splačine, koje nijedna zdrava osoba ne bi jela. Ipak se prisilio da sve to pojede. Odmah zatim je osjetio kako ga obasjava neko veliko svjetlo; dokučio je naime tajnu primanja i davanja u ljubavi. Gorčina te užasne hrane zaslađena je ljubavlju s kojom ju je primio.
Tijekom tog razdoblja, prosio je i za ulje da napuni uljanice u crkvi sv. Damjana. Prošao je pored kuće nekog svog znanca gdje su ljudi igrali neku vrstu igre. Bilo mu je odviše neugodno da za išta moli pa je samo produžio. Zatim je uvidio svoju slabost pa se vratio i priznao pred tim ljudima svoju slabost. Onda ih je zamolio za malo ulja i dobio ga je. Tako je ljubav sv.
Franje ponovno preokrenula ovu gorku zadaću u slatki uspjeh.
U to je doba sv. Franjo morao trpjeti izrugivanje svog brata Angela i oca Pietra. Jednom je brat Angelo ugledao sv. Franju kako se trese od hladnoće u prnjama, sredinom mjeseca siječnja. Angelo je podrugljivo upitao susjeda da zamoli sv. Franju neka mu proda znoja vrijednog nekoliko centi. Izgleda je Angelo shvaćao vrijednost nečega samo u smislu novca. Kada je susjed izrekao takvu šaljivu molbu, sv. Franjo je odvratio: “Prodat ću svom Bogu znoj po višoj cijeni!”
Otac sv. Franje toliko se razočarao u Franji da je vičući proklinjao sina kad god bi ga susreo. Sv. Franjo je nato poveo sa sobom nekog siromaha koji bi ga blagoslivljao dok ga je otac proklinjao. Zatim bi sv. Franjo rekao: “Zar ne uviđaš da mi Bog može dati oca čiji će blagoslovi osujetiti tvoje kletve?”
Sv. Franjo je nadvladao teškoće koje su potjecale iz njegova nekadašnjeg načina življenja i od drugih ljudi koji još nisu bili obraćeni s ljubavlju. Bilo je to izvanredno nadahnuće mnogima koje je susretao. Kada naiđemo na poteškoće u ispunjavanju naših korizmenih odluka, možda bismo se mogli prisjetiti svoje motivacije: odnosno ljubavi prema Gospodinu. Ili kada nas naš duhovnik zamoli da učinimo nešto što nam je mrsko, ljubav može osladiti ovu gorčinu. Na kraju krajeva, značenje Korizme jest ljubav.
