- Uvijek ću pamtiti dan kada je kombi Isusovačke službe dovezao njih ispred zgrade. Zaželio sam im dobrodošlicu jer je i dio moje obitelji bio u izbjeglištvu '91. - prisjetio se Branko njegovog dolaska.
Sada kaže da mu je on unuk, a Mahmoud ga smatra najboljim prijateljem. Dečki čak imaju i svoju rutinu: šetnja Karlovcem, nogomet i neizbježan sladoled, piše 24 sata.
Učenik petog razreda u Hrvatsku je sa svojim roditeljima trojicom braćom stigao prošlog ljeta. Iz Alepa u Tursku, iz Turske u prihvatilište u Kutini, a potom u Karlovac gdje je počelo ovo prijateljstvo Branka i Mahmouda, ali i njihovih obitelji iako Mamhuodovi roditelji ne govore hrvatski.
- Mahmuod svakim danom napreduje, komunikacija je odlična - kaže Škrtić, a Mahmoud kaže da nije težak hrvatski jezik: 'Ne, trebaš biti pametan i nije teško'.
On se već toliko uklopio da navija za Dinamo, a Branko je svom malom prijatelju već nabavio loptu, mobitel i bicikl. Kada su ga pitali čega se sjeća iz Sirije, on je samo odvratio:
- Imao sam samo četiri godine i samo znam bum bum. Pucalo se puno.
U posljednjih pet godina u Hrvatskoj je azil dobilo 720 izbjeglica, a u Karlovcu je trenutno desetak sirijskih obitelji.
Kada je dolazak ove sirijske obitelji najavljen, Brankovi susjedi pripremali su peticiju protiv njihovog doseljenja. Nakon što se pročulo za njihovo prijateljstvo bilo je i komentara da je prigrlio malog Isilovca.
- Mi veterani rata sada moramo biti veterani mira - poručio je Branko koji je imao dvije kćeri, od kojih je jedna poginula u prometnoj nesreći. Sada mu društvo prave dvije unuke i novi član obitelj - unuk Mahmoud.
