Sveto pismo nam često govori o licemjerju, no možda je mladom čovjeku najupečatljivije ono o trunu i brvnu:
“Što gledaš trun u oku brata svojega, a brvna u oku svome ne opažaš? Kako možeš kazati bratu svomu: ‘Brate, de da izvadim trun koji ti je u oku’, a sam u svom oku brvna ne vidiš? Licemjere! Izvadi najprije brvno iz oka svoga pa ćeš onda dobro vidjeti izvaditi trun što je u oku bratovu.” (Lk 6, 41-42)
Poznati hrvatski dramski pisac, prozaist i scenarist, Ivo Brešan u svom djelu Gorgone iz 2006. piše: „Čovjek uvijek može navući masku na lice, a u sebi ostati onaj koji je bio. Ali što ako maska sraste s licem? S vremenom ti postane sve teže igrati dvostruku igru, pa počneš sam sebe uvjeravati da doista i misliš to što govoriš, kako bi u vlastitim očima ostao čist. Ukratko, mozak ti se okameni.”
Volimo se ponositi našim narodom, kako smo mi pravi, kršćanski narod, od Boga izabran, no tako samo politiziramo vjeru. No zapitajmo se što nam je prioritet u životu? Kako se udostojimo suditi i birati tko je pravi kršćanin? Koliko nas doista prakticira vjeru, a koliko nas je samo statističkih kršćana?
Pred nama je vrijeme promjene. Usredotočimo se na trenutak u kojemu jesmo. Svaki čovjek će pronaći svoj put mijenjajući sebe, a ne druge. Na tome trebamo ustrajati jer mijenjajući sebe mijenjamo druge. Počnimo od sebe, ovoga trenutka, ovog časa.
Ulomak iz teksta 'Vjernici i licemjerje', objavljenog u katoličkom listu "Zvonik".
